Žuta splitska rapsodija: najbolja europska košarkaška momčad 20. stoljeća

Žuta splitska rapsodija: najbolja europska košarkaška momčad 20. stoljeća

U Split ćete se zaljubiti zbog njegove burne prošlosti i prekrasnih zdanja koje potječu još iz doba Rimskog carstva, kultne plaže Bačvice na kojoj je izumljen picigin, prekrasnog pogleda na dalmatinske otoke i šetnje zelenim prostranstvima Marjana.

Split
Ivo Biočina

No na samo 15-ak minuta hoda od čarobne Dioklecijanove palače i Jupiterova hrama smješten je i košarkaški hram. Na brdu Gripe, nedaleko od istoimene tvrđave nalazi se Mala dvorana Gripe u kojoj je igrala najbolja europska košarkaška momčad 20. stoljeća. Priča o hrvatskoj inačici Boston Celticsa ili LA Lakersa započela je 1945. godine, i to na sasvim slučajan način. Igralište smješteno u četvrti Spinut bilo je prvo dom ženske košarkaške ekipe, a Splićani su smatrali kako je košarka sport namijenjen samo ljepšem spolu, jer su muškarci uglavnom igrali nogomet u Hajduku, veslali u Gusaru ili se bavili jedrenjem i vaterpolom.

 

To se promijenilo 1964. kada je košarkaški klub Split ušao u prvu ligu tadašnje države. Tada je počelo stvaranje košarkaškog giganta. Preseljenjem u dvoranu Gripe i dolaskom tadašnjeg sponzora Jugoplastike krenula je rapsodija u žutom.

 

Prvi veliki europski finale u Kupu europskih prvaka 1972. godine izgubljen je sa samo minimalnih pola koša razlike od Ignisa (69 : 70), ali berba velikih trofeja započela je nekoliko godina kasnije. Generacija splitskih košarkaša predvođena Ratom Tvrdićem i Željkom Jerkovom osvojila je dva puta uzastopno Kup Radivoja Koraća (1976. i 1977.).

 

Svi ovi događaji kao da su bili uvertira za krešendo koji će uslijediti krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Uslijedili su događaji koji će košarkaški Split uvrstiti u legendu. Tih je godina momčad Jugoplastike sličila na stvaranje sjajnog rock-benda. Talentirani košarkaški muzičari Toni Kukoč, Dino Rađa, Goran Sobin i Velimir Perasović dobili su podršku Zorana Sretenovića, Duška Ivanovića i talentiranoga mladog trenera Bože Maljkovića. Krenulo je doba splitskih košarkaških „Beatlesa i Rolling Stonesa”.

KK Split
ARHIVA KK SPLIT

Prvi naslov Kupa europskih prvaka osvojen je 1989. godine u Münchenu. Žuta simfonija u Njemačkoj spada u red najvećih iznenađenja u povijesti sporta, poput osvajanja Wimbledona Gorana Ivaniševića 2001. s pozivnicom ili hrvatskog zlata na Svjetskom rukometnom prvenstvu 2003. godine. Sva tri uspjeha spadaju u kategoriju Davida protiv Golijata. Splitski su košarkaši te godine stigli na završni turnir Kupa europskih prvaka kao potpuni autsajderi u društvu Barcelone, Maccabija i Arisa. Bez obzira na godine i nedostatak iskustva u velikim utakmicama, Kukoč, Rađa i ostali izgledali su poput košarkaških profesora u odnosu na Španjolce u polufinalu i Izraelce u finalu. Nakon pobjede protiv Maccabija parket minhenske dvorane požutio je od splitskih navijača, a na doček pobjednika u Splitu stigle su tisuće ljudi.

KK Split
ARHIVA KK SPLIT

No to je bio samo prvi dio splitske košarkaške trilogije. Već iduće godine u Zaragozi „žuti” su opet bili na krovu Europe. Sada ih više nitko nije smatrao autsajderima. Splićani su u tom trenutku izvan NBA lige igrali najbolju košarku na svijetu. Limoges u polufinalu i Barcelona u finalu jednostavno nisu imali šanse. Pariz 1991. bio je labuđi pjev jedne sjajne generacije. I bez Rađe, Sobina, Ivanovića i trenera Maljkovića, Splićani su i treći put zaredom osvojili Stari Kontinent. I to u finalu protiv Barcelone koju je tada vodio Božidar Maljković. Zato je tu bio Toni Kukoč koji je poput Jedi viteza činio razliku. Klub iz Hrvatske još je uvijek jedini u povijesti natjecanja koji je otkako je uveden završni turnir tri puta uzastopno osvajao europski naslov. FIBA-ino priznanje za najbolju europsku momčad 20. stoljeća bilo je samo šlag na splitskoj torti uspjeha.

KK Split
KK SPLIT/IVICA ČAVKA

Kada bi se radila košarkaška karta svijeta, Split bi sigurno bio jedan od glavnih kandidata za košarkašku metropolu.