Točka na D: priča o dalmatincu

Točka na D: priča o dalmatincu

psu kojeg je volio i Walt Disney

Pongo, Perdy, Cruella de Vil i 15 najslađih crno-bijelih štenaca na svijetu. Zvuči poznato? Naravno, riječ je o animiranom klasiku kompanije Walt Disney 101 dalmatinac iz 1961. godine koji je osvojio gledatelje diljem svijeta. Veličanstveni pjegavci postali su instant-hit, a njihova priča stara više od 4000 godina jedna je od najzanimljivijih u psećem carstvu.

 

Neki povijesni nalazi govore kako su na grobovima faraona pronađeni crteži pasa vrlo sličnih dalmatinskom psu, koji je na ove prostore stigao još za vrijeme ilirske Dalmacije, a današnje je ime dobio upravo po pokrajini i Dalmatima koji su od njega napravili psa koji udovoljava svim potrebama. O njegovu statusu kod ljudi govori i reljef iz 2. stoljeća nepoznatoga ilirskog umjetnika iznad Kaštel Sućurca koji prikazuje boga šuma Silvana i psa koji bi mogao biti dalmatinac.

 

Svijetom su ga prije Disneyja u srednjem vijeku proširili brodovi moćne trgovačke flote Dubrovačke republike pa su njegov živahan temperament i dobroćudan karakter te posebna ljepota ubrzo osvojili brojne vlasnike i službe. Senjski uskoci koristili su ga za čuvanje granice, u Engleskoj je služio kao pratnja plemićkih kočija te je zbog svoje prepoznatljive elegancije i ljepote postao statusni simbol, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama dalmatinac postao heroj brojnih požara i pas svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca.

 

Najstariji dosad pronađeni prikaz najvećeg pjegavca među psima pronađen je u crkvi Gospe od Anđela u Velom Lošinju koja je građena u 16. stoljeću, a u samostanu u Zaostrogu se čuva slika Posljednje večere iz 18. stoljeća na kojoj je nepoznati slikar naslikao i dalmatinskog psa.

 

Od 1994. godine Međunarodna kinološka federacija priznala ga je kao autohtonu hrvatsku pasminu, a današnji primjerci vrlo često osvajaju najveća priznanja na velikim svjetskim natjecanjima. Nakon hrvatskih kvadratića, stižu i hrvatske točkice.

 

Zanimljivosti:

Štenci se rađaju potpuno bijeli, a karakteristične točkice počinju im izbijati nakon dva tjedna.

 

Osim dalmatinskog psa, u Hrvatskoj je još šest autohtonih pasmina: hrvatski ovčar, tornjak, istarski gonič kratke dlake, istarski gonič duge dlake, posavski gonič i mali međimurski pas – međi.