Karolina Riječka: heroina koja je spasila grad od razaranja

Karolina Riječka: heroina koja je spasila grad od razaranja

Malo se gradova u svijetu može pohvaliti fascinantnom činjenicom da je jedna od najvažnijih osoba u njihovoj povijesti jedna dama.

 

Karolina Belinić (rođena Kranjec), poznatija kao Karolina Riječka, svojim je junaštvom toliko zadužila sugrađane da i danas kada o ovoj mladoj ženi razgovarate sa stanovnicima Rijeke, iz njih jednostavno zrači neviđen ponos.

 

Legenda o Karolini započinje tijekom napoleonskih ratova kada je gradu pod vlašću Francuza prijetilo britansko razaranje. Naime, 3. srpnja 1813. pred Rijekom su osvanuli brodovi britanske flote. Riječani u prvi mah nisu slutili ništa loše, dapače, sa znatiželjom su promatrali jedrenjake kako se približavaju. No kada je zagrmio prvi topovski plotun s moćnih brodova, slabašna šačica vojnika koja je branila grad brzo je ušutkana, a 600 britanskih vojnika krenulo je u pohod.

Narod se u strahu razbježao, kao i preostala vojska, dok su Britanci krenuli paliti brodove u tadašnjoj luci na Fiumari. Odjednom se usred dima i plamena koji je nemilosrdno lizao brodske trupove pojavila 22-godišnja Karolina Belinić.

Jedna dama vrijedi više od stotinu topova

Odjevena u crnu elegantnu i dekoltiranu haljinu, hodala je prisebno i samouvjereno kao da ima misiju. Ubrzo je stigla do britanskih snaga, koje je zamolila da joj omoguće razgovor sa svojim zapovjednikom. Narodna predaja kazuje kako su lijepu Riječanku ubrzo odveli na admiralski brod, gdje je šarmom i ženskim čarima uspjela uvjeriti visokog časnika britanske vojske kako je daljnje razaranje grada nepotrebno.

 

S druge strane, prema povijesnim dokumentima, Karolina je bila kći Franje Kranjeca, riječkoga pomorskog kapetana i trgovca, a što je za ovu priču vrlo važno, i britanskog vicekonzula za Ugarsko primorje od 1797. do 1806., a na toj ga je dužnosti naslijedio sin Ignacije. Vjeruje se kako je Karolina iskoristila upravo te diplomatske veze kako bi pregovarala s Britancima i spasila Rijeku.

 

Njezini sugrađani nisu joj zaboravili tu odvažnost i 1829. je od gradske vlasti primila priznanje za junački čin. Danas se njezinim imenom zove gat u samom središtu luke, a podsjetnik je na herojsku misiju i topovska kugla u zidu pročelja katedrale svetog Vida sa zanimljivom porukom: „Ovo voće poslala je Engleska kad je odavde htjela istjerati Gale.” Zahvaljujući Karolini Riječkoj dostava tog „voća” više nije stizala u Rijeku.