Vrbovečka pera

Vrbovečka pera

Vruća vrbovečka pera, netom izvađena iz krušne peći, prizor je kojem su se veselile sve generacije brojnih vrbovečkih obitelji jer je predstavljala pravu okrepu nakon napornog rada u polju i oko kuće. Recept za ovaj specijalitet, koji se najčešće prenosio s majke na kćer, uspio je preživjeti do danas zahvaljujući lokalnim udrugama koje se trude upoznati sve zainteresirane s načinom njegove pripreme, ali i sajmovima i događanjima poput manifestacije „Kaj su jeli naši stari”, na kojima se upravo ovakva zaboravljena jela ponovno predstavljaju javnosti i tako čuvaju od zaborava.

 

Peru su pripremale vrijedne domaćice kao pečenu poslasticu na temelju jednostavnih sastojaka koji su se mogli naći u svakoj smočnici diljem vrbovečkog kraja. Naime, u ovaj specijalitet idu domaće mlijeko, malo šećera i soli, mast, brašno, griz, vrhnje, sir, jaja i kvas, namirnice koje su se često upotrebljavale u svakodnevnom kuhanju. Kad bi mijesile kruh, domaćice bi odvojile dio tijesta koji se zvao kvas, dodale bi mu otopljenu svinjsku mast, mlijeko i brašno te ponovno izmijesile kako bi dobile osnovu za peru. Tijesto se valjalo u oblik kruga, i to izravno na loparku, lopaticu koja je služila za stavljanje pere u krušnu peć. Nadijevalo bi ga se smjesom od svježeg sira i vrhnja, griza ili kukuruzne melje, a potom bi ga se prelilo vrhnjem u koje se umiješalo jaje. Unatoč tomu što je najčešće pripremana kao slano jelo, pera se mogla pripremati i slatka. Tad bi se nadjevu dodalo i malo šećera. Prije stavljanja u krušnu peć bilo je važno rubove tijesta zavrnuti prema unutra kako bi se nadjev zadržao u sredini pere.

 

Iako se tradicionalno pera peče u pravoj krušnoj peći, i to nakon što se prvotna vatra već razgorjela kako pera ne bi zagorjela, danas je s jednakim uspjehom peku i u klasičnoj pećnici. Pečena pera rezala se na kriške slično kao pizza ili klasična pita, a najukusnija je bila vruća i poslužena s čašom hladnog jogurta.