Fiš-paprikaš

Fiš-paprikaš

Šaran i pastrva najčešće se pojavljuju na hrvatskim tržnicama jer se uzgajaju u mnogim ribogojilištima. No, upućeni kupci znaju da je ponuda mnogo raznovrsnija: som i patuljasti somić (omiljen zbog praktičnih razloga: nema sitne kosti, samo kralježnicu) često se mogu kupiti u kontinentalnim ribarnicama, a nešto rjeđe izvanredno ukusni smuđ i štuka. Rijetkost je linjak, masna ali vrlo ukusna riba. Jegulja se ne da uzgojiti, ali se ipak pojavljuje u ribarnicama. Od gastronomima zanimljivih vrsta u bistrim hladnijim rijekama obitava i lipljen, (lipanj, lipan), no njega treba uloviti jer se na tržnicama gotovo nikada ne pojavljuje.

 

Osim klasičnog paprikaša koji predstavlja toplu okrepu nakon napornoga radnog ili hladnoga zimskog dana, posebno mjesto u hrvatskoj gastronomiji zauzima fiš-paprikaš, bogato jušno jelo iz Slavonije i Baranje. Kao što mu i sam naziv da naslutiti, fiš-paprikaš priprema se od ribe, i to one riječne pa je zato posebno čest upravo u ovim regijama gdje rijeke imaju veliku važnost. Smatra se da su ga na naše prostore donijeli doseljenici iz južne Njemačke, povezuje ga se i s Mađarima koji su nekada nastanjivali prostor sadašnje Baranje, a danas je poznat u cijeloj državi kao poseban specijalitet ovih dviju regija.

 

Fiš-paprikaš tradicionalno se priprema u bakrenom kotliću obješenom iznad otvorene vatre. U kotlić se stavlja voda, u nju se ubacuju narezani komadi očišćene riječne ribe poput soma, šarana ili štuke i luk te se sve zajedno zakuha na vatri. Netom prije nego što će fiš zakuhati, u vodu se stavljaju začini koji ovom paprikašu daju njegovu karakterističnu boju i pikantnost. Riječ je, naravno, o mljevenoj slatkoj i ljutoj paprici koja se upravo u Slavoniji i Baranji često upotrebljava. Nakon desetak minuta krčkanja u kotlić se dodaju sol, umak od rajčice, bijelo vino, riblja mliječ i ikra te se fiš nastavlja kuhati još dvadesetak minuta. Fiš-paprikaš poslužuje se uz domaće široke rezance, a slastan će biti i uz svježe pečeni domaći kruh.

 

Naravno, koliko je slavonskih i baranjskih obitelji, toliko ima i recepata za pravi fiš-paprikaš, no zapravo je ključ u tome da riba bude svježa i kvalitetna te da se fiš kuha i jede u dobrom društvu. Stoga se diljem istočne Hrvatske redovito održavaju natjecanja u pripremi ovog specijaliteta zvana fišijade, a snage odmjeravaju i mladi i stari u želji da upravo sadržaj njihova kotlića osvoji titulu onog najboljeg.