Ražanj

Ražanj

Iako podrazumijeva nešto manje raznovrsnosti od roštilja, i na ražnju se pripravljaju brojna jela: od malih ražanja za sitnu perad do golemih za pečene volove. Ražanj je raširen po svim regijama. Temeljno je obilježje ugostiteljstva uz glavne prometnice, gdje se ražnjevi drže i kao svojevrsni živi reklamni panoi. Na ražnju završavaju najčešće mladi prasci, dakle odojci, janjci i rjeđe kozlići. Ražanj je vrlo stari način priprave jela, a do Hrvatske je došao s istoka. No, u stara se vremena na ražnju nisu pekle mlade životinje jer je oskudica mesa nalagala da životinja dosegne punu težinu prije klanja. Tragovi te tradicije vidljivi su u Hrvatskoj osobito u navici pripravljanja volova na ražnju, koji su dio pučkih veselica.

 

Središnji dijelovi slavonske regije poznati su po majstorima priprave vola na ražnju. No, seljaci velikih sela u Slavoniji, poput Gundinaca, više cijene junicu od vola na ražnju jer dobro znaju da je meso junice sočnije. Lagana vatra i dobro meso ključ su svakog uspjelog ražnja. Začina gotovo da i nema, izvorna kakvoća mesa mora doći u prvi plan. Meso na ražnju uvijek se peče polako, uz lagan, ujednačen ritam okretanja. Meso se mora znalački nasoliti, a tijekom pečenja maže se obično samo uljem, rastopljenom mašću, ponekad i temeljcem, vinom ili pivom.