Najbolja autohtona jela u Hrvatskoj

Najbolja autohtona jela u Hrvatskoj

Autohtonih hrvatskih jela ima mnogo, a sva su ukusnija kada se jedu u društvu, neovisno o tome jesu li pripremljena od jednostavnih i jeftinih namirnica ili od vrijednih komada mesa.

Hrvatska tradicionalna kuhinja bogata je i raznolika, a kuharice prepune recepata koji se odlikuju štedljivom i pametnom uporabom namirnica koje su bile dostupne vrijednim domaćicama. Od Slavonije i Baranje, preko Zagorja i Like, Istre i Kvarnera pa sve do Dalmacije i dubrovačkog zaleđa, teško je izdvojiti specijalitete i autohtona jela koja morate probati, ali s ovih deset vrijedi početi.

Komiška pogača

Komiža flat bread
MAJA DANICA PEČANIĆ

Komiška pogača aromatično je slano jelo koje svoje ime duguje malom mjestu na otoku Visu, šarmantnoj Komiži smještenoj podno brda Hum. Budući da je riječ o mjestu s dugom ribarskom tradicijom, ne iznenađuje činjenica da autohtono jelo ovoga mjesta u sebi sadrži usoljenu ribu, koja se priprema u ribarskim mjestima na našoj obali od pamtivijeka. Osnova je komiške pogače dizano tijesto koje u sebi skriva kombinaciju crvenog luka, svježih rajčica ili pelata, slane ribe poput inćuna ili srdela, začine te kapare po želji. Komiška pogača obično se reže na kocke, a zbog bogatog nadjeva sočna je i upečatljiva, a odličan je međuobrok ili čak glavno jelo. S obzirom na to da je riječ o slanom jelu, s njom se odlično slažu crna vina ili čak pivo, a upravo će vas kriška zasitne komiške pogače okrijepiti nakon dugog dana provedenog na suncu.

Soparnik

Soparnik
MAJA DANICA PEČANIĆ

Još jedan jednostavan, a vrijedan recept koji je upisan u registar zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla poljički je soparnik, tanka pita od tijesta, blitve i luka koja se već stoljećima tradicionalno priprema u Dalmaciji. Soparnik je specijalitet iz kraja koji je nekada zauzimala Poljička republika, a obuhvaća teritorij oko planine Mosor istočno od Splita. Zbog jeftinih sastojaka koji se upotrebljavaju u njegovoj pripremi smatra se posnim jelom koje se često posluživalo na Veliki petak, Badnjak i uoči blagdana Svih svetih. Soparnik je slano jelo koje se peče na otvorenom ognjištu zvanom komin. Postavlja se u lim za pečenje stavljen izravno na žar i odozgo posut pepelom. Soparnik je gotov kada porumeni, a s njega se nakon vađenja iz komina uklanjao pepeo. Prije posluživanja soparnik se premazuje maslinovim uljem u koje je dodan protisnuti češnjak za dodatnu aromu i slast.

Zagorski štrukli

Štrukli from Zagorje
MAJA DANICA PEČANIĆ

Tradicionalni specijalitet Hrvatskog zagorja, zagorski štrukli ili štruklji pripremali su se u svakom domaćinstvu od sastojaka koji su domaćicama bili lako dostupni. U želji da se zagorski štrukli zaštite kao autohtono hrvatsko jelo, umijeće njihove pripreme upisano je u Registar nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske. Štrukle je moguće pripremiti na dva načina, kuhanjem i pečenjem, ali i kao slano i kao slatko jelo. Tijesto nadjeveno kravljim sirom upotrebljava se u obje metode, no dok se u slanoj vodi kuhane štrukle može prilikom posluživanja preliti s rastopljenom mašću i posuti preprženim krušnim mrvicama odnosno poslužiti u mirisnoj juhi, zapečene se štrukle prije termičke obrade dodatno zalije vrhnjem. Ukusnim štruklima razveselit će se sve generacije, a koji god način pripreme odabrali, nećete pogriješiti!

Sinjski arambašići

Arambašići
MAJA DANICA PEČANIĆ

Iako su nalik na svima omiljenu sarmu, sinjski arambašići zapravo su manji svitci od listova kiselog ili svježeg kupusa nadjeveni mješavinom junećeg i svinjećeg mesa. Poznata sinjska uzrečica kaže da „kupus radi arambaše”, čime se ističe važnost dobroga kiselog kupusa u pripremi ovog tradicionalnog jela Cetinske krajine, dijela Dalmatinske zagore na čijem se području nalazi i sam grad Sinj. Listovi kupusa pune se dobro usitnjenim mesom koje se ne melje, nego se obrađuje s pomoću sjekirice, a u smjesu se dodaje i sitno narezana slanina, preprženi luk, usitnjeni češnjak i peršin te naribana korica limuna. Arambašići se kuhaju s komadima suhog mesa ili slanine te izrezanim listovima kiselog kupusa. Ovo zasitno i ukusno jelo predstavlja okrepljujući obrok kad krenu kišni jesenski dani, a još je slasnije ako se uz njega ispija lokalno crno vino.

Konavoska zelena menestra

Green Stew from Konavle
TZ OPĆINA KONAVLE

Konavoska zelena menestra smatra se autohtonim jelom iz dubrovačkog kraja, a pronađeni su povijesni zapisi još iz 15. stoljeća u kojima se spominje kao specijalitet upravo iz područja Konavala. Za pripremu konavoske zelene menestre upotrebljava se nekoliko vrsta suhog mesa, kao i zeleni i bijeli kupus, krumpir i kelj. U ovoj se menestri od suhog mesa uvijek našlo ono što je u tom trenutku bilo dostupno, pa bi se tako u juhi kuhala rebarca, koljenica, svinjska glava, kaštradina ili suho ovčje meso, panceta, dalmatinski pršut i njegova kost, kao i pokoja kobasica. Konavoska zelena menestra uvijek bi odstajala neko vrijeme prije posluživanja, a kad bi došao trenutak sjedanja za stol i jela, posebno se pazilo da na svakom tanjuru budu zastupljeni različiti komadi mesa, kao i kuhano povrće. Posljednji detalj bio je svježe naribani hren koji se stavljao izravno u tanjur, a svojom bi jačinom bio odlična nadopuna slanom mesu i kuhanom povrću.

Zagrebački odrezak

Zagreb Schnitzel
CROCHEF

Jedno od najpoznatijih jela kuhinje Zagreba, glavnog grada Hrvatske, zagrebački je odrezak koji svoju popularnost među građanima duguje ukusnoj kombinaciji sastojaka, tekstura i okusa. Zagrebački odrezak zapravo je pohani teleći odrezak punjen šunkom i rastopljenim sirom te predstavlja raskošniju verziju poznatog bečkog jela Wiener Schnitzel. Iako ga se danas priprema i od drugih vrsta mesa, kao što su svinjetina, puretina ili piletina, teletina se smatra osnovnim sastojkom ovog tradicionalnog recepta. U restoranima se zagrebački odrezak poslužuje s kriškom limuna, čija se kiselina odlično slaže s pohanim mesom, a najčešći su prilozi prženi krumpirići ili pak rizi-bizi, kuhana riža s dodatkom graška.

Dubrovački šporki makaruli

Šporki makaruli from Dubrovnik
TZ DUBROVNIK / NIKŠA RAGUŽ LUČIĆ

Dubrovački šporki makaruli slasna su tjestenina s umakom od mesa koja se često pripremala uoči Feste sv. Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika. Potječe iz doba kada su najbolji komadi mesa iz ukusnog umaka bili rezervirani za članove dubrovačke aristokracije, dok bi posljednje tanjure takozvanih makarula za svoj obrok dobivali njihovi vjerni sluge. Mesni umak s kojim se posluživalo domaće makarule temeljio se na govedini ili junetini, ovisno o tome što je u tom trenutku bilo dostupno. Za makarule bez mesa koji su bili prekriveni samo umakom govorilo se da su umrljani, odnosno „šporkani”, a upravo tom izrazu ovo tradicionalno jelo duguje svoj specifičan naziv.

Kukuruzna zlevka

Corn-flour zlevka
Maja Danica Pečanić

Kukuruzna zlevka ili zlevanka jednostavno je jelo pripremljeno od kvalitetnih domaćih sastojaka koji su se uvijek mogli pronaći u smočnicama domaćica sjeverne Hrvatske. Najčešće se javlja u Međimurju, Zagorju i Podravini, ali se nađe i na stolovima u Slavoniji i Moslavini, gdje se na prostranim poljima redovito uzgajao kukuruz i u mlinovima pretvarao u bogato kukuruzno brašno. Zlevka je jelo koje se začas može pretvoriti u desert dodavanjem jabuka, oraha ili pekmeza ili pak ostaviti slano, ovisno o željama i mogućnostima obitelji koja je priprema. Zasitna je, kalorična i ukusna, a s obzirom na to da je odlična i topla i hladna, zlevka može biti ukusan doručak, brzi međuobrok ili lagana večera, a može nadomjestiti i kruh uz različita mesna jela.

Lički kruh

Lika bread
Maja Danica Pečanić

Za pripremu hrskavog i toplog ličkog kruha domaćice su nabavljale cjelovito brašno dobiveno na starinski način, mljevenjem žitarica između dva kamena u vodenicama. Najčešće se pripremao od kukuruznog brašna i isprva se pekao na ognjištu prekriven pepelom i žarom, a s pojavom peke pretvorio se u zaseban specijalitet. Kad bi se malo ohladio, svježe pečeni domaći kruh rezao se na kriške i premazivao svinjskom mašću ili umakao u začinjeno maslinovo ulje, a idealan je prilog jelima od mesa.

Čobanac

Čobanac
Maja Danica Pečanić

Nakon napornog dana na polju, pašnjaku ili u šumi, ništa ne nahrani tijelo i dušu bolje od toplog i ukusnog čobanca, slavonskoga jušnog jela pripremljenog u kotliću ili velikom loncu. Smatra se jelom sa slavonskih pašnjaka, a pripremali su ga čobani, odnosno pastiri kao zasitan i hranjiv mesni obrok koji bi se polako krčkao na vatri nekoliko sati. U čobancu se najčešće skriva nekoliko vrsta mesa, među kojima prednjače svinjetina i junetina, a dodaje se još i meso divljači ili pak janjetina. Jedno od glavnih obilježja ovog jela svakako je i njegova ljutina, za koju se osim mljevene crvene paprike dodaju i sušene ljute papričice. Dio je šarma ovog specijaliteta dugotrajna priprema i okupljanje oko otvorene vatra i kotlića iz kojeg se puši, dok prostor oko vatre ispunjavaju mirisi začina i prženog mesa.