Malvasija dubrovačka

Malvasija dubrovačka

Tradicija uzgoja malvasije dubrovačke u dubrovačkom zaleđu broji više od šest stoljeća, a danas se od nje rade suha i svježa vina, ali i jaki i slatki prošeci.

 

Iako njezin hrvatski naziv da naslutiti da podrijetlo vuče iz okolice grada Dubrovnika, cijenjena malvasija dubrovačka nije autohtona hrvatska sorta, već se pretpostavlja da potječe iz Grčke, odakle se proširila po Italiji, Španjolskoj i Hrvatskoj, a danas je nalazimo u svim mediteranskim zemljama u kojima se uzgaja vinova loza. Svoju popularnost stekla je pod nazivimamalvasia di Lipari, malvasia di Sardegna, malvasia di Sitges ili pak greco di Gerace, no mnogi je i dalje smatraju autohtonom domaćom sortom jer se na našim prostorima uzgaja već više od šesto godina. Naime, iz 1424. godine potječu zapisi iz Dubrovačke Republike kojima se zabranjuje prodaja vina zvanog malvasija dubrovačka za cijenu koja je viša od one propisane zakonskim odredbama Republike.

 

Najveći broj nasada i proizvođača vina od ove bijele sorte i dalje se nalazi u Konavlima, gdje je većinom uzgajaju u Konavoskom polju. Kao i za mnoge manje rodne sorte, u jednom trenutku postojala je bojazan da će malvasija dubrovačka izumrijeti, no predani vinari vratili su joj snagu te se sve više pažnje posvećuje njezinu uzgoju. Budući da je malvasija dubrovačka kao vinska sorta osjetljiva i većinom slabo i kasno rodi, njezin se uzgoj zbog klimatskih uvjeta preporučuje na području srednje i južne Dalmacije. Slatke bobice ove vinske sorte daju jako, ali vrhunsko vino pa se tako od malvasije dubrovačke danas radi sve od suhog vina do slatkog prošeka, koji je pravi dalmatinski specijalitet. S obzirom na to da su vina rađena od ove sorte jaka i istodobno svježa, poslužuju se uz jela od morske, ali i riječne ribe te mesa.