Graševina

Graševina

Graševina je naša najzastupljenija bijela sorta grožđa, još uvijek se istražuje odakle zapravo potječe, a zbog rodnosti i kvalitete svojeg grožđa i predikatnih vina koja od nje nastaju posebno je popularna u kontinentalnoj Hrvatskoj. Nekada su je zvali grašica, a za njezin današnji naziv zaslužan je Bogoslav Šulek, hrvatski jezikoslovac, književnik i leksikograf. Graševina se može pronaći još i pod nazivima riesling italico odnosno (talijanski) rizling te laški rizling, kako ju nazivaju u susjednoj Sloveniji, a daje svježe vino zelenkastožute boje. Budući da se uzgaja na različitim položajima, graševina se javlja kao vino sa širokim rasponom razine šećera i ukupnih kiselina te se može proizvesti u različitim stilovima.

 

Vrhunske graševine najvećim dijelom dolaze iz Slavonije i Baranje, i to iz vinogorja Kutjevo, Đakovo, Daruvar, Slavonski Brod i Ilok, dok njihov manji broj dolazi iz Zagorja i Međimurja. U Kutjevu, koje se zbog zastupljenosti graševine prometnulo u središte njezine proizvodnje, od 2001. godine održavaju se Dani graševine, skup kojem je svrha širenje znanja o uzgoju ove sorte, kao i njezina promidžba, a u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj kontinuirano se radi na podizanju kvalitete vina koja nastaju od ove rodne sorte. Pritom se njezin uzgoj preporučuje na cijelom području Podunavlja, Slavonije, Moslavine, Prigorja i Bilogore, Plešivice i Pokuplja, kao i u Zagorju i Međimurju pa ne iznenađuje da se vinogradari i dalje odlučuju za sadnju ove prilagodljive i rodne sorte. Graševina se inače uzgaja i na područjima bivše Austro-Ugarske Monarhije pa se vinograde graševine može naći i u Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Češkoj i Slovačkoj, kao i u Vojvodini, Srbiji, Francuskoj, Italiji i Sloveniji.

 

Kad je riječ o hrani, graševina se poslužuje uz riječnu ribu poput pastrve, šarana ili soma, uz školjke pripremljene na buzaru, ali i uz meke i lagane sireve kao što je ukusni brie.