Grad Zagreb

Grad Zagreb

Austro-ugarsko nasljeđe u Zagrebu osjeti se u svakom zalogaju: grenadir maršu, ukusnom jelu od tjestenine s lukom i sirom, kajzeršmarnu, izvornom desertu s karameliziranim palačinkama, krpicama sa zeljem ili purici s mlincima. Obvezno isprobajte štrukle, svježe vrhnje i sir, krafne, medenjake i paprenjake... Divota! I ne zaboravimo, u Zagrebu možete uvijek kušati i najbolja hrvatska vina.

Središte gastronomske karte Hrvatske

Zagreb je ponajprije sjecište svih hrvatskih regionalnih gastronomija i često odabir najboljega iz svake od njih. To je vidljivo na 13 zagrebačkih većih i deset manjih tržnica i prije svega na onoj središnjoj, koja se zove Dolac. Savršeno je smještena na povišenju, tek nekoliko koraka od središnjega gradskog trga, Trga bana Jelačića, još bliže katedrali.

 

Dolac je u svakom pogledu najreprezentativnija hrvatska tržnica. Živost Dolca starija je i od njega samoga. Još od XIX. stoljeća trajala je živa diskusija, često i žučljiva prepirka oko toga gdje će Zagrepčani podići glavnu gradsku tržnicu, kako će ona izgledati, tko će je sagraditi, tko održavati, a tko upotrebljavati. U Zagrebu se stoljećima trgovalo na otvorenome i uz stroge propise. Zapisi iz 1425. preciznije nego danas nalažu i reguliraju trgovanje svježom ribom. Ribama koje su predugo bile izložene i neprodane neumoljivi tržišni inspektori toga doba rezali bi repove i tako ih pretvarali u robu drugoga reda.

 

Od povijesti Dolca, od prve inicijative za podizanjem središnje tržnice do konačnog otvaranja 1930. godine mogla bi se ispisati napeta skandalozna kronika, koja je srećom završila happy endom. Danas su podzemni i nadzemni dijelovi na dvije razine protočni, pregledni i logično ustrojeni. Ponuda Dolca odražava prije svega regionalnu sezonsku proizvodnju hrane. Ono najzanimljivije u tom bogatom izboru hrane jesu proizvodi malih poljoprivrednika i obiteljskih domaćinstava. Iako ekonomska logika govori da se mali proizvođači trebaju udruživati kako bi opstali pred naletima jeftine robe sa svjetskih tržišta, gastronomska logika kaže da su mali proizvođači fantastičan poticaj za kvalitetnu i osobito visoku gastronomiju. Roba na Dolcu ponekad je skuplja nego na ostalim hrvatskim tržnicama, no to je logično: regionalne tržnice najvećim dijelom opskrbljuju lokalni proizvođači koji u Zagreb dolaze ponuditi svoju najcjenjeniju robu i pohvaliti se njome.

 

Sastajalište kuharskih zvijezda Zagreba svakodnevno je na Dolcu. Odabir najboljih namirnica u optimalnom trenutku sezone temeljno je umijeće gastronoma, na čemu se svugdje u svijetu temelji vrhunska kuhinja.

 

S Dolca kuhari odlaze u svoje restorane gdje nude regionalne specijalitete, prije svega dalmatinske, no i istarske, slavonske, zagorske, prigorske, najbolja lička i goranska jela, a i neka iz hrvatskih zajednica izvan Hrvatske, osobito hercegovačke i neke druge regionalne, na primjer bosanske specijalitete. Riba u zagrebačkim često je jednako svježa kao i u dalmatinskim restoranima, sezona otočne janjetine započinje u Zagrebu, prvi jesenji bijeli tartufi jednako se nestrpljivo očekuju u Zagrebu kao i Istri, selekcija vrhunskih kulena redovito dolazi na odabrane zagrebačke lokacije, a posebni gastronomski tjedni posvećuju se kamenicama iz Stonskog zaljeva i Limskog kanala kad su na vrhuncu sezone, u proljeće, na dan sv. Josipa.

 

Zagreb čuva i svoju autentičnu, takozvanu purgersku kuhinju. Ona je povijesni sediment austrougarske kulturne ostavštine. Neki su njemački izrazi, austrijski lokalizmi, pa i mađarski nazivi i danas u upotrebi. Grenadir marš (Grenadir Marsch, tjestenina s lukom i krumpirima) i kajzeršmarn (Kaiserschmarn, slatkiš od tijesta za omlet) pojavljuju se povremeno na jelovnicima zagrebačkih restorana koji nastoje ploviti na nostalgičnim purgerskim valovima.

Gastronomske

Regije

Croatia Feeds