Gablec i marenda

Gablec i marenda

Važnost međuobjeda između doručka i ručka omiljen je hrvatski običaj. U zagrebačkoj regiji i nekim dijelovima središnje regije taj se obrok naziva gablecom, a na jugu, uzduž Jadrana, od istarske do dubrovačke regije ta se važna društvena institucija zove marendom. Gableci i marende raširena su navika pa su i takva i jela, najpopularnija pučka, uglavnom jeftinija, najčešće ona koja se jedu žlicom uz svjež kruh koji se obično namače u jelo, a kada je hrana dobra, onda se kruhom pomažu i očiste tanjuri.

 

Popularni restorani i gostionice često imaju posebne jelovnike za marendu i gablec koji se kuhaju i služe samo u kasnijim prijepodnevnim satima. Jušni grah s dodacima slanine, ostataka pršuta koji su nakon rezanja ostali uz kost, kobasice, rjeđe suhu ovčetinu, u bezbrojnim je varijacijama klasik jednako marendi kao i gableca.

 

Tripice, odnosno fileki, drugi su na toj rang-listi. Tripice od janjetine rjeđe su i cjenjenije od uobičajenih junećih, a s hrvatskih mediteranskih krajeva proširile su se na kontinent. Jareće tripice rijetkost su i kult. Paprikaši i gulaši treći su na rang-listi.

Bakalar
Maja Danica Pečanić

Iako se u Hrvatskoj ne suši bakalar, on je među Hrvatima kultno jelo, gotovo neizostavno na Badnjak. Za marende se služi uglavnom petkom, najčešće kao gusta juha s krumpirom, začinjena češnjakom, na bijelo ili crveno, što je razlika koju čini dodatak rajčice.

 

Uz marende se pije vino, često razrijeđeno kako bi se nastavio radni dan. Kontinentalna bijela stolna vina naglašenije kiselosti piju se s dodatkom mineralne vode kao gemišti i s dodatkom soda vode kao špriceri. U područjima uz more vinu se dodaje voda pa se takav napitak naziva bevandom.

Maja Danica Pečanić