Pispalj

Pispalj

Jednostavna pučka prehrana kojom su se hranile brojne obitelji diljem Hrvatske pravi je primjer domišljatosti i štedljivosti marljivih domaćica, a svaku su regiju obilježila jela svojstvena za to podneblje, nastala od uvijek dostupnih domaćih namirnica. Iako je novca često bilo malo, a radilo se naporno i mnogo, svestrane domaćice osmislile bi način kako razveseliti svoje ukućane malim čarolijama u kuhinji pa bi tako od osnovnih sastojaka kao što su brašno, mlijeko i mast nastajala slasna jela koja bi zadovoljila želju za slatkim ili slanim zalogajem svih članova obitelji.

 

Jedno je od takvih jela i pispalj, poznat u narodu još i kao picipaj, plaska ili jednostavno pogača, koje još uvijek s užitkom jedu u širem području jadranskog priobalja. Riječ je o jelu koje svojim oblikom nalikuje na pogaču, no zapravo se priprema od tijesta za kruh prepunog kvasca. Pispalji su se radili tako da bi se meko brašno zamijesilo s kvasnim tijestom, kojeg je u doba kad se u domovima na ognjištima redovito pekao kruh uvijek bilo. Danas se za te namjene upotrebljava suhi ili svježi kvasac koji se otopi u malo mlake vode i pusti da djeluje prije negoli ga se pomiješa s brašnom i još vode te zamijesi u glatko tijesto. Tako pripremljeno tijesto premazali bi uljem, koje bi spriječilo njegovo sušenje, a tijesto bi se dizalo na sobnoj temperaturi oko sat vremena. Dignuto tijesto rukama bi se oblikovalo u male pogače pa pržilo u vrućem maslinovu ulju.

 

Svježe ispečeni i zlatno žute boje, topli pispalji mogli su se jesti posuti šećerom ili premazani domaćom marmeladom, a oni željni slanog posuli bi ga naribanim sirom koji se topio na toplini prženog tijesta. Ove pogačice idealan su odabir za ukusan doručak ili ležernu večeru, a u slatkoj verziji zasitan su desert kojim će svi rado omastiti brk.