Ušće Neretve

Ušće Neretve

Ušće Neretve toliko zadivljuje svojim divljim, neobičnim izgledom da posjetitelj za prvog posjeta zaboravi na hranu i u čamcu kojim obilazi labirint rukavaca sigurno bi se zadovoljio usputnim sendvičem kako bi se usredotočio na stalne promjene krajobraza. Međutim, ušće Neretve predstavlja doživljaj raja na zemlji prije svega za gastronome. Naime, pod zemljom, na zemlji, u vodi i zraku na ušću Neretve uspijevaju vrste stvorene za jedinstveno kulinarsko sladostrašće.

 

Prva je atrakcija svakako jegulja. U neretvanskim jeguljama uživao je još rimski car Vespazijan što pokazuju arheološki ostaci u mjestu Vid. Njezin tek jamči već i voda Neretve: gosti se svaki put iznenade kada vide kako lokalni ribari, kad ožedne, piju vodu po kojoj plove.

 

Lov na jegulje zahtijeva veliku umješnost i iskustvo jer jegulje su zmijolika, hitra, sluzava i lukava bića, koja te svoje kvalitete dokazuju nevjerojatnim opstankom od mrijestilišta u Sargaškom moru do obitavališta na ušću Neretve. Tu narastu ponekad i više od jednog metra. Najveći su primjerci uvijek ženke, mužjaci su dvostruko manji. Jesenje su jegulje tustije, masnije, a proljetne za većinu znalaca na većoj cijeni.

 

No upravo je masnoća jegulje jamstvo sočnoga mesa kada se znalački pripravi. Mali ražanj na koji se nabodu komadi jegulje dugi pet do deset centimetara vjerojatno su najbolji način priprave jegulja. Masnoća se polako otapa, natapa mišiće, a višak se ocijedi. Jegulje se pripremaju i na gradelama, od njih se pravi brudet. U crvenom brudetu jegulje su često u pratnji žaba, druge velike gastronomske atrakcije ušća. Divlje patke i liske zaokružuju tu ponudu.

No ušće Neretve jedan je od najplodnijih krajeva Hrvatske uopće, za izvanredno povrće, voće (osobito mandarine i grožđe) i žitarice, stoga dvije ili čak tri berbe nisu ništa neuobičajeno u tom kraju. Biljke rastu gotovo na očigled, sunca i vode ne dostaje nikada za spektakularnu snagu prirode koja se u svim sezonama ukazuje na ušću.