Bijele i Samarske stijene

Bijele i Samarske stijene

Male tajne Velike Kapele

Gledajući geografsku kartu Hrvatske, malotko će zapaziti da se u srcu Hrvatske, na području između Vinodola, Fužina, Mrkoplja, Ogulina, Jasenka i Žute Lokve nalazi prostrano šumsko područje u kojem nema većih naselja. To je područje pretežno šumovito, a poznato je pod imenom Velika Kapela.

Bijele stijene
Alan Čaplar

U Velikoj Kapeli skriva se jedan su od najimpresivnijih krajolika u Hrvatskoj, Bijele i Samarske stijene. Tu se priroda u pravom smislu razigrala stvarajući nevjerojatne i fantastične oblike stijena, koje umnogome nadmašuju djela ljudskih ruku. Na mnogim mjestima u Bijelim i Samarskim stijenama strše oštri i okomiti oblici, katkad po 50 i više metara u visinu. Stjenoviti su vrhovi međusobno odvojeni bezbrojnim rasjedima, žljebovima, pukotinama i provalijama. Upravo zbog takva reljefa Bijele i Samarske stijene izrazito su nepristupačno i teško prohodno područje.

 

Osim vrhova koji su goli i stjenoviti, ostalo područje u Bijelim i Samarskim stijenama, a i nedaleko izvan njega, prekrivaju nepregledne šume, koje su svojim tamnim tonovima slikovit kontrast bijelim vapnenačkim stijenama. Kako bi se jedinstveno planinsko područje što bolje trajno zaštitilo, Bijele i Samarske stijene proglašene su strogim prirodnim rezervatom. To najstroži oblik zaštite prirode, stroži i od nacionalnog parka.

 

Glavno polazište za pristup u Veliku Kapelu su naselja Mrkopalj, do kojeg se stiže iz Delnica sa sjeverne strane, i Jasenak, do kojeg se stiže asfaltiranom cestom iz Ogulina. Prilazna makadamska cesta s koje počinju planinarske markacije prema Bijelim i Samarskim stijenama, te prema Bjelolasici, poznata je pod nazivom Begova staza. Od nje se u Bijele stijene prilazi obilježenim i lako prohodnim planinarskim putom, koji se sat vremena uspinje strmo kroz šumu. Neposredno pod vrhovima Bijelih stijena nalaze se dvije planinarske kuće. Put se dalje penje kroz stijene prema vrhu, otvarajući iznenadno impresivne vidike. Sam vrh Bijelih stijena visok je 1335 metara i pruža lijep pogled na Bjelolasicu, Klek te na bezbrone tornjeve najneobičnijih oblika.

Bijele stijene
Alan Čaplar

Najslavniji simbol Bijelih stijena su kameni Prsti. Riječ je o nizu od pet prirodnih kamenih skulptura u vršnoj stijeni, uzdignutih poput ruke prema nebu. Taj prizor, koji zorno svjedoči koliko snaga prirode može biti stvaralačka i maštovita, duboko se usijeca u srce svakog posjetitelja Bijelih stijena.

 

Osim Prstiju, jedno od najdojmljivijih mjesta u Bijelim stijenama svakako je dolac s "kapelicom", sa svih strana amfiteatralno zatvoren okomitim stijenama visokim 50 metara, u koji se ulazi kroz uzak prolaz ispod stijene zvane Slonova brada. Od ulaza u dolac s Kapelicom nastavlja se Vihoraški put, jedan od najtežih planinarskih putova u Hrvatskoj jer vodi kroz bespuće po izrazito divljem terenu. Put je dijelom osiguran čeličnom užadi i klinovima, a obilazak se preporučuje samo iskusnim planinarima.

Bijele stijene
Alan Čaplar

Najpogodniji prilaz Samarskim stijenama jest Begovom stazom iz Mrkoplja i Tuka, no moguć je i prilaz s južne strane, iz Jasenka. Planinarski put za uspon u Samarske stijene počinje od 13. kilometra ceste iz sela Tuka. Glavno uporište je Ratkovo sklonište, drvena brvnara skrivena u polušpilji ispod okomite stijene, koja je nadvisuje kao prirodni krov.

 

Bijele i Samarske stijene su jedinstven geomorfološki fenomen krša u okrilju šume. To kamenito, ali toplo srce Velike Kapele jedinstven je kutak mira i tišine, u kojem je najglasniji zvuk šum vjetra u granama i pjev ptica u letu iznad dojmljivih stijena.