Jugo – vjetar od fjake | Dobrodošli na službene stranice Hrvatske turističke zajednice!

Jugo – vjetar od fjake

Jugo – vjetar od fjake

Ako se za buru može reći da je goropadan vjetar i da se može raspuhati i do snage da je za nautičare opasna (to je ipak uglavnom srećom samo zimi), za drugi „glavni” vjetar Jadrana ne može se upotrijebiti isti epitet, ali da u plovidbi može izazvati itekakve probleme, to nepobitno stoji.

 

Jugom se na Jadranu zapravo naziva vjetar koji puše s jugoistoka i ne treba ga brkati s vjetrom koji puše stvarno s juga, dakle iz smjera sjevera, koji se naziva oštro ili „pravo jugo”, a ima iste karakteristike i često zna prelaziti iz jednoga u drugi. Da bi tu razliku naglasili, Dubrovčani i općenito stanovnici južnog Jadrana taj vjetar nazivaju šilok.

 

Javlja se u sva godišnja doba, s time da je na sjevernom Jadranu češće u proljeće, a na južnom ujesen i zimi. Općenito je učestalije na južnom nego na sjevernom Jadranu. Jugo donosi toplinu, pad tlaka, uglavnom i visoku vlažnost, naoblaku i kišu često praćenu grmljavinom. Sve to utječe na raspoloženje, a s obzirom na to da je obično dugotrajno, čovjeka obuzima posvemašnja fjaka. Takvo je jugo ciklonalno (središte ciklone tada je zapadno Sredozemlje) i najčešće puše zimi. Anticiklonalno jugo karakteristika je proljeća i rađa se na južnom dijelu balkanskog poluotoka. Takvo jugo ne donosi kišu, a jača sve više kako se sunce uzdiže, da bi prema njegovu zalasku slabjelo.

 

Jugo ne počinje naglo kao bura, već obično postupno, kroz dan, dva, a čak i tri te dobiva sve veću snagu, pa se po „mladom” jugu može odlično jedriti, čak i kad ojača, a oni kojima prejako puše, uvijek imaju dovoljno vremena potražiti zaklon prije no što se raspuše do kraja. Za razliku od bure, koja puše na refule, jugo je jednoličan vjetar. Može zapuhati u bilo koje doba dana, no ipak obično počinje puhati ujutro. Prestanak mu se može očekivati u poslijepodnevnim i večernjim satima.

 

S vanjske „pučinske” strane duž obalnog niza otoka jugo podiže velike valove, dok u užim kanalima između otoka i u velikim zaljevima (Vela Luka, Stari Grad, Mali Lošinj...) nema velikih valova, ali dobiva dodatno ubrzanje. U širim kanalima, kao što je na primjer između Dugog otoka, Ugljana i Pašmana i slično položenima može se „šuljati” ploveći uz Dugi otok donekle bez većeg vala, ali tada zbog konfiguracije otoka s povremenim refulima.