Bura – ljekoviti goropadni vjetar | Dobrodošli na službene stranice Hrvatske turističke zajednice!

Bura – ljekoviti goropadni vjetar

Bura - ljekoviti goropadni vjetar

Bura je najgoropadniji vjetar istočne obale Jadrana. S pravom joj se pripisuju najekstremniji epiteti jer počinje puhati naglo i odmah velikom snagom, uvijek na mahove te iz široke lepeze smjerova, od sjevera (kada je srodnica tramontani) pa sve gotovo do istoka, kada već puše iz kvadranta bliska jugu.

 

U svaki peljar upisana su područja gdje se raspuše dosežući najveću snagu, što svakako treba imati na umu pri plovidbi. Srećom za nautičare, posebno jedriličare zimska bura, koja može na udare dosegnuti i do izmjerenih maksimuma od 250 km/h (Masleničko ždrilo), ima svoje drugo, blaže ljetno lice koje je daleko od ekstremnoga.

 

Za razliku od zimske, ljetna bura uglavnom ne traje dulje od tri dana, a za iskusne jedriličarske posade to znači brzo, sportsko jedrenje ispunjeno adrenalinom. Ipak, neiskusni jedriličari trebali bi pričekati da se njezina snaga smanji. I za jedne i druge, kao i za one na motornjacima vrijedi ovih nekoliko naputaka i njezinih fenomena.

 

Plovite li blizu obale kopna, pod planinskim lancima iza kojih se rađa bura valja imati na umu da se ona niz brda raspuhuje slijedeći njihovu konfiguraciju. Kad je uz samu obalu smještena veća uvala, iznad nje je uvijek teren u obliku lijevka, odnosno slova V, pa upravo kroz sredinu gdje se spajaju dva obronka bura dobiva najveće ubrzanje. Kad prema takvoj uvali plovite iz smjera sjeverozapada, prvo će vam vjetar puhati u pol prove, kad ste pred uvalom, bit će vam s boka, a kad ste je već prošli, odjednom će vam puhati u pol krme!

 

Naime, bura se lepezasto širi iz svake takve uvale. Što je uvala veća, veća je i lepeza njezina puhanja. Što ste udaljeniji od obale kopna, to bura poprima ujednačeniji smjer puhanja od obale prema pučini. Valovi su tu veći, ali ujednačeniji. Takvo lepezasto puhanje, iako nešto manje izraženo, može se doživjeti i kada mislite da ste od bure zaštićeni pod drugim ili čak i trećim redom otoka (Kornati, Hvar...), pa ako je poviše mjestu gdje ste se naumili usidriti ljevkasta udolina, sasvim je sigurno da će tu bura biti jača nego tamo gdje konfiguracija terena nije takva. Drugog i trećeg dana puhanja pojedini akvatoriji izuzetno su teški za plovidbu, ne isključivo zbog bure nego i zbog sudaranja morskih struja koje se kreću u smjeru suprotnom od njezina puhanja ili pak zbog naglih promjena dubina mora.

 

 

Akvatorij između otoka Krka i Raba izrazito je burovit (senjska bura koja tamo puše jedna je od najjačih na Jadranu), kao i onaj jugoistočno od Ilovika, prema Silbi i Premudi gdje se zbog bure i struja iz kanala stvaraju veliki valovi. Zbog istog je razloga, ali i zbog sudaranja senjske bure i one Paških rebara koja se probija kroz prolaze između kopna i jugoistočno od punte otoka Paga, more jako valovito i jugoistočno od otoka Silbe, a tu se valovi još i križaju. U plitkom moru Pirovačkog zaljeva pa sve prema otoku Vrgadi bura je jako snažna, no tamo nema velikih, već samo kratkih valova punih morske pjene koja se izdiže iznad mora.

 

Šibenska bura toliko je snažna da doseže daleko do pučine, a velike valove iskopa uz sjevernu obalu Visa i u Viškom kanalu. Vruljska bura, koja puše u širokom akvatoriju sve do Splita i južno od Makarske, jako je opasna uz obalu otoka Brača i Hvara, a žestoko puše i u kanalu između tih dvaju otoka. Pelješka bura, konavoska bura i bura koja se širi iz zaljeva Boke kotorske samo su još neke od „slavnih”, a koje kreću od sjevera Jadrana u Tršćanskom zaljevu.

 

Bura ima stalnu dnevno-noćnu dinamiku, stoga najsnažnije puše od sumraka do jutra. Tada malo popušta, a najslabija je od otprilike podneva pa sljedeća dva do tri sata. (Kaže se: „Bura ide na ručak.”) Za to kratko vrijeme za one kojima nije do plovidbe po jakom vjetru i oštrim valovima, a žele se premjestiti do boljeg zaklona ili samo promijeniti okoliš, to je prava prilika da krenu u plovidbu.

 

Za buru se kaže da je zdrav vjetar jer donosi osvježenje i pročišćuje zrak, a kapljice mora koje nanosi daleko od obale otoka koje su njoj okrenute čisti su dezinficijens. K tome, posolica koja ostaje na travi koju pasu ovce jedna su od odlika koje daju posebnu aromu njihovu mesu i mlijeku, pa je upravo zbog bure otok Pag postao znamenit po svojem siru i ovcama, a tako je i s ostalim otocima gdje se uzgajaju ovce. Ona je zaslužna i za drugu jadransku deliciju, pršut koji se suši na buri, jednako u Dalmaciji kao u Istri.