www.croatia.hr
Mediteran kakav je nekad bio
Naslovna Otkrij Hrvatsku Bianka Perčinić-Kavur, prof.  

Bianka Perčinić-Kavur, prof.

 
 
Bianka Perčinić-Kavur, prof.

Povod ovome razgovoru su nova uvrštenja fenomena hrvatske nematerijalne baštine na UNESCO-ve liste. Kako UNESCO definira nematerijalnu baštinu i na koji način predviđa zaštitu takvih fenomena?
Željela bih na početku ovog razgovora podsjetiti da je UNESCO-ova Konvencija o zaštiti nematerijalne baštine usvojena krajem 2003. godine. Njezino je donošenje bilo rezultanta sve izraženije svijesti o potrebi da se ova izuzetno ugrožena i »ranjiva« vrsta baštine zaštiti od nestajanja. Naime, nematerijalna je baština u usporedbi s onom materijalnom bila nedovoljno prepoznata, valorizirana i štićena, izložena brojnim prijetnjama kao što su na primjer negativni aspekti globalizacije, industrijalizacije, migracije stanovništva, zagađivanje okoliša, te političke i socio-ekonomske nestabilnosti. Konvencija je i pravni okvir i poticajni dokument za djelovanje na međunarodnoj i nacionalnoj razini radi očuvanja nematerijalne baštine i nasljeđa zajednica, grupa ili pojedinaca, radi podizanja svijesti o tradicijskim vrijednostima, te poštivanja kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti. Nematerijalnu kulturnu baštinu Konvencija definira kao usmenu predaju i izričaje, uključujući jezik kao sredstvo komunikacije nematerijalne baštine, izvedbene umjetnosti, običaje, obrede i svečanosti, te znanja i vještine vezane uz prirodu i svemir, tradicijske obrte i usmenu predaju. Kako bi se omogućila vidljivost ove baštine, podigla međunarodna svijest o njezinom značenju, uspostavljena je UNESCO-ova Reprezentativna lista nematerijalne baštine čovječanstva. Za najugroženija je dobra kojima prijeti nestajanje uspostavljena Lista nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.

Koji su fenomeni hrvatske nematerijalne baštine na tim UNESCO-vim listama?
Na UNESCO-ovoj Reprezentativnoj listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva nalaze se od 2009. godine Festa svetog Vlaha zaštitnika Dubrovnika, Čipkarstvo u Hrvatskoj, Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastavštine, Procesija Za Križen na otoku Hvaru, Dvoglasja tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, Godišnji proljetni ophod Kraljice ili Ljelje iz Gorjana, te Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja. Ove su godine na spomenutu Listu upisani Sinjska alka - viteški turnir u Sinju i Medičarski obrt na području Sjeverne Hrvatske, dok je Glazbeni izričaj Ojkanje upisan na Listu nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.

Naša zemlja prednjači po broju upisa na UNESCO-ve liste nematerijalne baštine. To je svakako dragocjeno priznanje Hrvatskoj kao zemlji koja je uspjela očuvati vrijedna nematerijalna dobra, no ta činjenica svjedoči i o zalaganju mjerodavnih institucija. Kakvi se napori poduzimaju u tom smislu? Kako teče postupak upisa?
Prije svega, treba istaknuti da Hrvatska posjeduje zaista bogatu i raznoliku nematerijalnu baštinu, čuvanu, dokumentiranu i prenošenu zahvaljujući brojnim generacijama njenih nositelja, te zahvaljujući mnogobrojnim društvima za njegovanje tradicije, posebno na lokalnim razinama, kao i brojnim muzejima, znanstvenicima, posebno etnolozima i znanstvenim institucijama.
Također, treba podsjetiti da je već 1999., dakle i prije donošenja UNESCO-ove Konvencije, Republika Hrvatska u Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturne baštine, pri navođenju dobara koja uživaju posebnu zaštitu kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, uz pokretna i nepokretna kulturna dobra, eksplicitno navela i ona nematerijalna. U to vrijeme započinje i intenzivniji angažman Ministarstva kulture na zaštiti nematerijalne baštine. Dodatni impuls tom angažmanu bilo je i ratificiranje UNESCO-ove Konvencije 2005. godine. Osniva se i poseban Odsjek za nematerijalna kulturna dobra. Ova se dobra po prvi puta počinju upisivati u Registar zaštićenih kulturnih dobara RH, a Ministarstvo kulture osniva se posebno savjetodavno Povjerenstvo za nematerijalnu kulturnu baštinu, kojeg čine i vanjski suradnici, stručnjaci za pojedine oblike i vrste nematerijalnih dobara.
Ovdje su naznačene samo neke od ključnih pretpostavki koje su omogućile da Hrvatska tijekom 2008. i 2009. godine, u izuzetno kratkim rokovima pripremi kandidature, ali i da uspješno realizira upise zaista značajnog broja dobara na UNESCO-ve Liste.
Svi predloženi fenomeni prethodno su već bili upisan u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske, dakle prepoznati kao vrijedna nematerijalna kulturna dobra. Osim neminovnog uvažavanja pet UNESCO-ovih utvrđenih kriterija za upis na Listu, pri kandidiranju smo vodili računa i o zastupljenosti raznovrsnih oblika nematerijalne baštine. Vodili smo računa i o zastupljenosti pojedinih regija. Tim dijapazonom oblika i geografskih područja pokušali smo naznačiti i svo bogatstvo, brojnost i raznovrsnost naše nematerijalne baštine koja se njeguje, već stoljećima čuva i prenosi brigom i ljubavlju mnogih generacija.
Također, trebalo je voditi računa i o kvaliteti raspoložive pisane, foto i video dokumentacije koja čini sastavni dio kandidature. Jedan od ključnih kriterija, prema kojem su predlagani fenomeni za upis na Reprezentativnu listu, bio je i mogućnost jasnog identificiranja zajednice, grupe ili pojedinca - nositelja predloženog elementa, te njihova uključenost u proces izrade kandidature. Budući da se nematerijalna kulturna dobra mogu identificirati samo uz njihove nositelje, prijedlog je mogao biti podnesen jedino uz prethodni pristanak zajednice na koju se fenomen odnosi. Koordinaciju i organizaciju brojnih poslova koje je trebalo u kratkom roku izvršiti u vezi s kandidaturama i ispunjavanjem vrlo zahtjevnih UNESCO-ovih obrazaca, uz koje je trebalo poslati i prateću foto i video dokumentacije, obavilo je Ministarstvo kulture. Pri tom treba naglasiti i izuzetnu suradnju i stručnu pomoć koju su Ministarstvu kulture kod obrade pojedinih prijedloga pružili brojni vanjski suradnici, stručnjaci za pojedine oblike tradicijske baštine.
Nakon što su kandidature dostavljene UNESCO-u, posebno osnovano ocjenjivačko stručno tijelo provjeravalo je njihovu kvalitetu. Ukoliko je utvrđeno da pojedini odgovori nisu u potpunosti udovoljili zadanim kriterijima, da su potrebna dodatna pojašnjenja ili dopune, kandidature su vraćene na doradu. Nakon pregleda dorađenih kandidatura, s prijedlogom za prihvaćanje ili odbijanje, ocjenjivačko tijelo je kandidature proslijedilo Međuvladinom odboru za očuvanje nematerijalne baštine, koji donosi konačne odluku o upisu na UNESCO-ove Liste. Kad već spominjem ovaj UNESCO-ov Odbor, napomenula bih da je Hrvatska njegova članica, zajedno s još 23 zemlje izabrane među potpisnicama Konvencije, što je također priznanje naše angažmanu na očuvanju nematerijalne baštine.

Što zapravo podrazumijeva uvrštenje na UNESCO-ve liste?
Uvrštenje nekog nematerijalnog dobra na UNESCO-ovu Listu svakako znači potvrdu njegove vrijednosti i značaja, ne samo kao nacionalne već i kao dijela svjetske baštine. To je ujedno i izuzetno priznanje svima koji su ulagali napore i skrbili da se na Listu upisano nematerijalno dobro sačuva od nestajanja. Također, to je poticaj da ono i nadalje živi provođenjem i poduzimanjem raznovrsnih mjera radi njegovog očuvanja. Zasigurno takvo priznanje pridonosi i porastu svijesti o vrijednostima naše tradicijske kulture. No to znači i preuzimanje obveza, i na međunarodnoj i na nacionalnoj razini, da se tako visoko valorizirano kulturno dobro nadalje čuva, prenosi i promovira kao dio svjetske baštine. Pri tom UNESCO ima i određene financijske mogućnosti sufinanciranja programa vezanih uz zaštitu nekog nematerijalnog dobra, posebno onog upisanog na Listu nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita. To znači i obvezu države, a posebno lokalne zajednice i nositelja da takvo kulturno dobro očuvaju, održe živim prenoseći ga novim generacijama kao izuzetnu vrijednost i svjedočanstvo nacionalnog identiteta i svjedočanstvo kulturne raznolikosti svijeta.
Promocija ovih dobara kao sastavnog dijela lokalnog identiteta i kulturnog identiteta Republike Hrvatske, raznovrsni edukativni programi, održavanje izložbi, stručnih skupova, smotri, popularizacija putem elektroničkih medija, audio i video zapisa, samo su neke od aktivnosti koje bi trebale pridonijeti očuvanju ovih nematerijalnih dobara.

Koji su potencijali korištenja tih upisa u turizmu?
Upis na dvije Liste naših deset nematerijalnih kulturnih dobara, otvara brojne mogućnosti promoviranja Republike Hrvatske, njezine kulture i stvaralaštva kao i promoviranja specifičnosti pojedinih regija, posebno kroz kulturni turizam.
Svijest da je kulturna baština, pa i ona nematerijalna, jedan od temelja razvoja turizma, danas je i u Hrvatskoj sve izraženija. Određeni fenomeni naše nematerijalne baštine već se duže vrijeme uključuju u turističku ponudu, a bilježi se i stalni porast takve ponude u posljednjih nekoliko godina. Tu su brojne smotre, te vjerska i svjetovna događanja tijekom kojih se prikazuju fenomeni nematerijalne baštine određenog kraja, rekonstrukcije običaja, tradicionalno pripremanje hrane u sklopu gastronomske ponude, radionice u kojima i turisti mogu sudjelovati u učenju raznih vještina i sl.
Znano je da među ključne orijentire pri odabiru turističkih destinacija spada UNESCO-va Lista svjetske baštine, kao i ove dvije koje se odnose na nematerijalnu baštinu. Na UNESCO-ve Liste upisana hrvatska nematerijalna dobra zasigurno će pridonijeti turističkoj atraktivnosti Hrvatske i pojedinih područja. Pri tom, posebno nositelji tih dobara imaju presudnu zadaću njihovog prenošenja i očuvanja, ali i sprečavanja onih negativnih učinaka koji mogu dovesti do pretjerane komercijalizacije, pa i nestanka nekog nematerijalnog dobra.
 
 

Izjava o kolačićima (Cookie policy)

Kako bismo vam pružili najbolje iskustvo naše stranice, te kako bi stranica radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija (cookies - kolačići). Korištenjem stranice croatia.hr pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti Vam neće biti dostupne.

Što je kolačić?

Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići omogućuju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke i postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik, e-mail adresa ili lozinka. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internet preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici.


Isto tako nama omogućuju da mjerimo posjećenost i izvore prometa na našim web stranicama, te sukladno tome možemo poboljšati performanse na našim stranicama.

Sve informacije koje kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su, a omogućuju nam praćenje učinkovitosti stranice i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite - web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Onemogućavanje kolačića

Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na našim web stranicama.

Više o kolačićima možete naći ovdje:

HTTP cookie
Cookies