Legenda o kamenom križu u Osječkom zborniku br IV iz 1954. godine
Legenda se spominje u radu Blaža Misite Katušića u kojem opisuje stanje kapelice. U Tekstu na str. 142. piše sljedeće:
Iako ovaj spomenik nema neku naročitu umjetničku vrijednost, mjesto na kome je podignut vezano je uz niz interesantnih lokalno-historijskih događanja i legendi. Na ovome mjestu bilo je tvrđavsko stratište od oslobođenja od Turaka do god. 1809. kada je Osijek proglašen slobodnim i kraljevskim gradom. Navodno su na tom mjestu stajala i vješala. ... Šta kaže legenda o postanuku kanenog križa? U početku 18. stoljeća živio je u Njemačkoj ulici u gornjem gradu imućan postaolar s jedincem sinom. U to poratno doba, iza izgona Turaka, bio je u gradu proglešen prijeki sud i noću se nitko nije smio kretati ulicama osim vojnih patrola. Jedne noći neki kradljivci provale u neki dućan u gornjem gradu i vojna straa uhvati te noći u obližnjoj ulici postolareva jedinca i optuži za izvršenu krađu. Na saslušanju on je uporno šutio i nije htio iskazati gdje je te noći bio, odnosno da navede svoj alibi. Bio je prijekim sudom osuđen i obješen na vojnom stratištu. Dva dana nakon toga dolazi u vojni sud jedna otmjena građanska djevojka i pod zakletvom izjavi, da je postolarev sin te noći bio kod nje. Oni su se voljeli, ali su zbog razlike u staležu to krili od roditelja. međutim njegova plemenitost, da je radije pošao u smrt, nego da nju kompromitira, porušila je sve staleške ograde i pod grižnjom svjesti ona je došla, da pred sudom izjavi istinu i spere ljagu sa svoga ljubavnika. Na temelju takve provjerene izjave sud je dozvolio ocu, postolaru, da na grob svoga nevino osuđenog sina postavi spomenik, koji on i postavi u vidu akmenog križa.