Stari Grad – Pharos", najstariji grad u Hrvatskoj koji su 384. godine prije Krista utemeljili antički Grci, povijesno je srce otoka Hvara, jednog od deset najljepših otoka na svijetu začinjenog zamamnim mirisima lavande. Grad je smješten na mjestu gdje se duboki zaljev dodiruje sa zelenilom prostranog polja – glasovitog faroskog "Agera" (Starigradsko polje) uvrštenog na UNESCO-ovu listu svjetske i kulturne baštine.
Starigradsko polje, najveće i najplodnije na jadranskim otocima, proteže se 6 km na istok do Vrboske, a na južnim padinama obrubljuju ga pitoreskna sela Dol i Vrbanj. Ovaj kulturni krajolik najbolje je očuvana antička parcelacija (HORA, AGER) na svijetu. Na mnogim mjestima su ostaci antičkih gospodarskih zgrada – tzv. villa rustica. Polje je zasađeno pretežno vinovom lozom i maslinama, kao i u antici, te je jedinstven, živ antički krajolik na Mediteranu.
Najvrjedniji dio kulturne baštine Staroga Grada je Tvrdalj, utvrđeni renesansni dvorac s ribnjakom i perivojem (16. stoljeće) slavnog hrvatskog pjesnika Petra Hektorovića.
Južno od Brača je Hvar, najdulji otok na Jadranu. To je otok vinograda, maslinika i lavande. Hvar je, nedvojbeno, izniman otok. Odlikuju ga ugodna zimska i ljetna odmarališta, umjerena klima i bujna suptropska vegetacija.
Od srpnja 2008. UNESCO-ovoj listi svjetske baštine pridruženo je i Starogradsko polje. U obrazloženju Svjetske organizacije ističe se da su tamošnje nasade vinograda i maslina ostale 'praktično nepromijenjene' od prve kolonizacije starih Grka i kako su jedinstveno svjedočanstvo geometrijskog sustava podjele zemlje koje se koristilo u Antici.
U ljeto godine 385. prije Krista, iz grada Parosa na istoimenom otoku u Egejskom moru upućena je prema Jonskom zaljevu, kako su Grci zvali Jadransko more, grupa od stotinjak obitelji da tamo osnuju koloniju. Njihov cilj je bio otok Hvar, starim imenom Fiteja, a predvodio ih je Okist čija je dužnost uz ostalo bila u novoj nastambi izvršiti pravilnu podjelu zemljišta doseljenicima. Usred polja, na mjestu odakle se pogledom može obuhvatiti gotovo cijela ravnica, označena je polazna točka - omfalos. Pomoću grome, jednostavnog mjernog instrumenta, polje je premjereno i podijeljeno na parcele od 1 s 5 stadija, što je približno 180 s 900 metara. Isklesani su i međašni kameni s imenima vlasnika parcela, no takva se podjela otočnim i obalnim Ilirima nije svidjela pa 384. pr.Kr. napadaju grad. Ipak, Grci su Ilire pobijedili, što im je omogućilo da raspolažu cijelim starogradskim poljem, tom najvećom plodnom ravnicom na jadranskim otocima. Ubrzo su doseljenici u polju, na svojim imanjima, počeli podizati pomoćne zgrade i nastambe. One luksuzne su iz rimskoga doba, a dosad su pronađeni ostaci njih šezdesetak.
Starogradsko polje danas predstavlja najbolje sačuvan antički - grčki krajolik na Sredozemlju.