Na istočnoj strani grada, u zagrljaju visokih gradskih bedema i zaštitom moćnog Revelina, smjestio se dominikanski samosta, jedna od najbogatijih riznica kulturno - umjetničke i povijesne baštine starog Dubrovnika.
Uz novčanu pomoć dubovačke vlade i radnim naporima stanovništva čitave četvrti, koje je prema nalogu vlade moralo raditi na objektu, intenzivno se nastavlja gradnja ovog velikog urbanog kompleksa 1301. godine. Samostan je u početku bio izvan gradskih zidina, smješten na važnom obrambenom položaju Republike. Ubrzo je uklopljen u čitav obrambeni sklop grada, tako da s njim tvori jedinstvenu cjelinu. Potres ga je samo djelomično oštetio, pa se svojom raskošnom monumentalnošću, koja s vanjske ulične strane nije toliko ni uočljiva, ubraja među najljepše građevinske spomenike starog Dubrovnika.
Ovaj po smještaju, ambijentu i ljepoti jedinstven samostanski i urbani kompleks, sa svim svojim pojedinim objektima tako harmonično povezanimi uklopljenim u jednu cjelinu, gradio se postupno tijekom nekoliko stoljeća, od 14. do 16., a neke pojedine rekonstrukcije i kasnije. Vidljivi su elementi različitih stilova, i romanike i baroka, ali se ipak pretežno prepliću elementi cvijetne gotike i renesanse. Radove su izvodili mnogi domaći majstori, dubrovački i zadarski, u suradnji s talijanskim. Raskošno ukrašeno dvorište sa stupovima, trijemovima, prekrasnim triforama, kamenim bunarom u sredini dvorišta, klesali su, gradili i ukrašavali domaći majstori Utišenović, Grubačević, Radmanović i drugi prema osnovnoj zamisli firentinskog majstora Massa di Bartolomea iz sredine 15. stoljeće. Ovo dvorište se ubraja među najraskošnija ostvarenja dalmatinske cvijetne gotike druge polovice 15. stoljeća.
Sakristiju u gotičkom stilu izgradio je poznati domaći majstor Paskoje Miličević, Dubrovčanin, potkraj 15. st., graditelj mnogih značajnih objekata u Dubrovniku. U znak zahvalnosti upisano mu je ime na zidu ove crkve s javnom pohvalom, a i sahranjen je u ovoj crkvi, kao i mnogi zaslužni Dubrovčani, Južni portal, bogato izveden, djelo je Bonina iz Milana.
Samostan ima vrlo bogatu zbirku umjetnina, posebno vrijedna slikarska ostvarenja najvećih dubrovačkih slikara: Lovre Dobričevića Poliptih (15. st.), Mihajla Hamzića Triptih (16. st.), nekoliko slika Nikole Božidarevića, među kojima je posebno zanimljiv Triptih, na kojemu se nalazi u rukama sv. Vlaha Bukovca, istaknutog hrvatskog slikara, rodom iz Cavtata (20. st.), od kojih se ističe oltarska Pala Čudo sv. Dominika. Tu su i radovi suvremenog dubrovačkog slikara Iva Dulčića. Od starih majstora najpoznatije je slikano raspelo velikog mletačkog umjetnika Paola Veneziana, djelo velike umjetničke vrijednosti (14. st.), Tizianova oltarska pala sv. Magdalena (16. st.), pa ikone krtsko - mletačkih majstora (16. st.), diptih flandrijskih majstora (16. st.) i dr.
Samostan ima dragocjenu muzejsku zbirku, u kojoj se nalaze vrijedni predmeti zlatarske umjetnosti domaćih majstora, a posebno se ističu lijepi kaleži, gotičko - renesansna pokaznica, srebrni križ. U samostanskoj knjižnici i arhivu čuvaju se dragocjeni rukopisi, među kojima 220 inkunbula. Neki rukopisi ukrašeni su izvanredno lijepim inicijalima.
U samostanskoj se crkvi priređuju za vrijeme Dubrovačkog ljetnog festivala koncerti sakralne komorne glazbe, koji posjetiteljima pružaju nezaboravan doživljaj u tom izvanredno akustičnom i posebnom ambijentu ove lijepe crkve.